Strah

Kada tvoje se ruke međ' moje upletu - ja osjetim strah. -- Pusti me; - ne drži me međ' grudi, nit' međ' kosti draga. Ja ne znam riječi kojima utišaću jecaje srca tvoga. -- Naša je bol različita. -- Ti jedna si od onih ljudi; - onih koji tiho gaze svojim stopalima pamučnim tek toliko da koraci odjekuju im međ' zidovima vječnosti; - tamo me vodiš,zar ne ? -- Ti - koja stvaraš sate među sekundama, nema više vremena,za nas - kasno je. -- Uzalud kuneš se u mene ovako bezbožnog - ja nisam tvoja religija! Svoju sudbu nećeš međ' ove riječi naći, zato pusti me! - Ne! - Ne daj imenu mome na usne; - tvoj glas sa vrha strijele je otrov, a ja nikada kao noćas nisam bio ranjiv, - kao noćas.. - Ah. --

Noći kao ove - majke su greškama. -- Želim.. - Želim da sve ovo prođe, i da jutrom kraj tebe sanjiv se budim u rukama ti zagrljajem upleten,bez trunke straha.. -- ..dok na usta cijedim ti sopstvenoga srca sok - volim te! -- Kao što niko nikada do sada nije volio na ovoj jadnoj planeti od prašine i neostvarenih snova, volim te! - a čini mi se da moje si - vječito - prokletstvo. -- Kada ruke ove noću krevetom zaigraju, a tebe nema tu.. - ja osjetim strah. -- I sve što ostaje.. - zgrčena je postelja. --