Obala

Onog trene kada vrijeme moje postojanje sakrije, - kada vjetar misli mi odnese okeanima da plove u papirnim malim čamcima, znaj: - ja usidriću brod u zjenicu oka tvoga; - i poput suze kanuti na kožu ti svilenu; - i poput suze u nepovrat skliznuti. - Opet moja će stopala koračati obalama tvojim; - nekada. - Opet. -