Lanac

Ja

ne znam ko si, ali učen sam da mrzim te još od malih nogu; prije nego li prohodah, čak prije nego što znadoh reć' "mama" i "tata", saznah da na sve

što "drugačije"

je, valja nasrnuti, a ako neceš -

na sudu si kao izdajnik nacije,roda i ovog "našeg" Boga:

zar nije nam

isti Otac i krv ista?;

zar nam ne slijedi svima grob i isti krov?

Istina je da sam rob kao i mnogi; korijenjem vezan da živim život generacija unazad; kletva zvana post-ratni Balkan.

Zato Te molim, oprosti!

..moje su kosti preslabe za teret kakav je prošlo vrijeme;

slomili su me i

po sopstvenoj slici

sastavili;

sa ove strane ograde svi smo isti: gadljivi jadni, i ujedinjeni samo, i samo, u mrznji ka Tebi.

..ka Vama!;

zato Te i moram ubiti, u suprotnom oni će mene lično.

Vidiš, čak se i "upristojiše" da daju mi njihov pištolj;

vrijedni očevi otadžbine oblikuju djecu po profilu anti-svijesti.

Kako graditi svetinju na temelju od kostiju?

Samo pitaj ih, lako je;

servirane laži poput hrane.

Ne probiraj već budi kao oni -

svaštojed.

Tako je.

To je sistem: jedi

i

budi izmet.

A rekoše da Bog

nas je od blata

vajao.

Sada napokon shvatam:

povučem li oroz, tvoja smrt bi značila i moje "zbogom", zar ne?

Začarani krug;

ne postoji način da nas spasem.

....

I tada, sablasnu noć ispuni gromoglasan prasak, propraćen obrisom grubog glasa:

"Nastavlja se lanac."