top of page

Autopsija

Što više po meni kopaju ove pjesme pronalaze, i piscem nazivaju me.

Koja uvreda!

Ja pisac?

Ah,

ne!

Nikada to nisam ni tvrdio, niti se nešto pretjerano trudio

da budem jedan od njih;

-- ali zato tvrdim,

sa sigurnošću izvjesne li mi ove sudbine

-

ja nikada neću biti pisac!

--

Volio ih nisam, niti sam volio čitati; uvijek nalazio bih izgovore, lakše je.

-- Moram da čistim garažu, prošetam psa, spremim krevet, ponesem nešto, nekom, nekad, i negdje..

-- Istina, nekada bih i probao da

pročitam njihova slova, ali sva je želja nestajala posle samo par stranica.

-- Uvidio sam iste priče, iste heroje, i ista dešavanja,

- samo su nazivi bili drugačiji.

-- Sve mi je to bilo nekako dosadno i monotono.

--- Ni rečenice da ti maštu zagolica.

-- Bez trunke emocija,

- iskrenosti,

- krvi;

- jedno veliko ništa!

-- Probao sam da shvatim ih;

- taj njihov usiljeni bunt,

- izlizanu romantiku,

- i aristokratski jezik;

- ne ide.

--

Nisam zagovornik tog

uzaludnog pisanja. Hoćete promjene, pomjerite dupe, izađite na ulice skinite se goli i vežite se lancima! Siguran sam da ćete ako ništa drugo bar privući pažnju.

-- Ah,

kakvi ste.

-- Posmatrao sam vas.

-- Posmatrao sam kako vas uzdižu na pijedestal, poput božanstava!

-- Gledao sam sa strane,

- sa prezirom,

- gnijevom,

- mržnjom,

- i ljubomorom.

Šta vas to od nas razdvaja ?

- Ništa!

- Isti ste kao i svi ostali, mali jadni glupi ljudi,

- samo to još niste ni shvatili.

-- U svijetu tehnološkog bogatstva i siromaštva duha;

- svijetu gdje apatija glavnu vodi riječ,

- za vas nikako nema mjesta!

-- Na propast osuđeni ste, izumirete!

-- Zato stvarate zar ne?

- Hoćete nadu?

- Život?

- Vječnost?

- To je taj vaš bunt, zar ne ?

- Ta prkost

Smrti

i Sudbini ?

-- ..budale.

- ..vi ste budale; pisci su budale!

--

I to čitava je suština. Tako jednostavno.

-- Zato nikada sebi neću dozvoliti da u te se vode upustim, jer znam - udavit' ću se.

-- Vi! -

vi pišete u nadi da ćete naći izlaz iz bijede koja jeste ovaj život;

- ja pišem da bih se nosio sa istim.

-- To razlika je između nas: - vaše je obaveza, dok moje je terapija!

-- Sada kad ogradio sam se od vas, mogu sa slobodom da kažem:

-- nosite

se

sa

vašim

maskama, vi mrtve budale, ovo je moja poezija!

--


Ever Thine.
Ever Mine.
Ever Ours.
Prijavi se:
bottom of page