Noć

--

Talasi lagano zapljuskuju kamenje ponte -- dok u daljini - nalik kriku, nečiji se život čuje. --- Oborene glave, umornih ruku, i sa noktima izgriženim; -- gola stopala koja međ' kvasni su pijesak urasla. --- Sve se boje u dubini prelamaju; u tišini zaliva; --- ...poput stakla, - na mali milion djelića razbacana - paramparčad ovog grada. --- I šapucem talasima: Vratite me.. --- I šapucem, i vičem, i urlam: Vratite me! --- ..dok negdje u daljini, -- poput pohabanog i kvasnog obraza, --- nečija se smrt - čuje.